Državne dužnosti u zakonodavnoj vlasti

 

Od 30. svibnja 1990. - studenoga 2003. - Zastupnik Hrvatske demokratske zajednice u prva četiri saziva Hrvatskog sabora:

• Izabran na prvim demokratskim višestranačkim izborima 1990. kao prvi politički emigrant u Sabor Socijalističke Republike Hrvatske u izbornoj jedinici 36. Peščenica (Društveno-političko vijeće), u prvom krugu 22. travnja između šest kandidata osvojivši 40.0%, dok u drugom krugu između tri kandidata 6. svibnja 50.3% glasova. Glavni protukandidat bio je Dušan Bilandžić iz Saveza komunista Hrvatske koji je u prvom krugu osvojio 31.8%, a u drugom 38.8%. Treći kandidat bio je Đorđe Pribičević iz Koalicije narodnog sporazuma (HDS).
• Na izborima za Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske 1992. ponovno izabran u izbornoj jedinici 57. Peščenica osojivši između 15 kandidata 32,5% glasova. HSLS-ov kandidat dobio 15%, a HNS-ov 13,5%. Josip Manolić uspio je posložiti kandidaturu HMDS-a (Hrvatske muslimanske demokratske stranke) čiji je kandidat osvojio 1,4% glasova, ali je zbunio birače jer je stranka bila u koaliciji s HDZ-om, kampanja se vodila za oba kandidata. Prikrivena namjera Josipa Manolića je bila spriječiti eventualnu pobjedu Milasa. 
• Na izborima za Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske 1995. izabran kao šesti poredani kandidat na državnoj listi HDZ-a koja je osvojila 45,2% glasova.
• Na izborima za Hrvatski državni sabor 2000. izabran sa stranačke liste u izbornoj jedinici 6 (Novi Zagreb Istok, Velika Gorica, Sisačko-moslavačka županija) kao treći poredani kandidat. Lista je izgubila od koalicije SDP/HSLS osvojivši 23,5% glasova.

 

Prva saborska dužnost: predsjednik Komisije za izbor i imenovanja

 

Ivan Milas je na konstituirajućoj sjednici prvog demokratskog hrvatskog Sabora 30. svibnja 1990. izabran za predsjednika Komisije za izbor i imenovanja. U toj ulozi, a nakon prve sjednice kadrovskog odbora, formalno je zastupnicima predložio izbor predsjednika i potpredsjednika hrvatskog Sabora i predsjednika tadašnje još SR Republike Hrvatske.

 

 

Prvi (ne)službeni susret na razini Hrvatske i Njemačke

 

U ime predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana ima 14. kolovoza 1990. u Bonnu susret s Horst Teltschikom, vanjsko-političkim savjetnikom njemačkog kancelara Helmuta Kohla. U dvosatnom razgovoru Milas prenosi Teltschiku želju predsjednika Tuđmana na uskoj suradnji Republike Hrvatske sa Saveznom Republikom Njemačkom. Teltschiku prenosi vrlo jasni cilj hrvatskog državnog poglavara u ostvarenju suverene hrvatske države s molbom da u tom procesu Njemačka podrži i prizna Hrvatsku.

 

Bio je to prvi kontakt novoizabrane hrvatske vlasti s njemačkim uredom saveznog kancelara (Bundeskanzleramt) koja je bila organizirana bez znanja njemačkog saveznog Ministarstva vanjskog poslova. O ovom susretu Teltschik je napisao bilješku i objavio je 1991. u svojoj knjizi sjećanja "329 Tage. Innenansichten der Einigung" (usp. Teltschik, 1996: 347). S hrvatske strane o ovom susretu znao je tek uski krug Predsjednikovih suradnika. Kao konkretni oblik suradnje nastala je suradnja bavarske policije u obuci novih hrvatskih redarstvenih snaga (hrvatska policija).

 

 

Državne dužnosti u izvršnoj vlasti

 

U ranoj fazi Domovinskoj rata, od rujna 1991. do lipnja 1992. obnašao je dužnost Zamjenika Ministra obrane. Ministar obrane bio je Gojko Šušak. Osim što je Milas zamjenjivao ministra Šuška, sudjelovao na sjednicama Vlade u njegovoj odsutnosti, bio je posebno odgovoran za civilni sektor. U toj funkciji aktivirao je proizvodnju hrvatske tekstilne industrije, poput Međimurske trikotaže u opremanju Hrvatske vojske, vodio pregovore sa srpskim generalima i vlastima kao i s pobunjenicima o oslobađanju i razmjeni zarobljenih civila i vojnika i puštanju hrvatskih ročnika iz JNA.

 

Od lipnja do kolovoza 1992. kratkotrajno bio je Ministra pravosuđa. Nakon parlamentarnih izbora, od kolovoza 1992. do ožujka 1993. obnašao je dužnost potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske u Vladi Hrvoja Šarinića. Zadužen je bio za pregovore s UNPROFOR-om.

 

Čuvar državnog pečata

 

Od proljeća 1993. napušta izvršnu vlast i preuzima vođenje Kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru. Predsjednik Tuđman imenuje ga u 6. lipnja 1995. čuvarom državnog pečata.

 

 

Ostale značajne dužnosti